Rukovodilac projekta: Mirjana Blagojević, arheolog savetnik

Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd je u periodu od 2016-2019. godine, na osnovu ugovora sa JP Elektroprivreda Srbije –Ogranak Rudarski basen Kolubara i rešenja Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, obavio zaštitna arheološka iskopavanja i istraživanja na južnoj granici PK Istočno polje u ataru sela Skobalj (KO Lajkovac), gde je davne 1997. godine evidentiran arheološki lokalitet „Đurđevića brdo“. Tada je bio direktno ugrožen eksploatacijom lignita površinskog kopa. Te godine je sistemom test sondi istražen istočni deo lokaliteta na samoj škarpi površinskog kopa. Registrovani su nalazi iz kasno antičkog perioda (IV vek), uglavnom delovi keramičkih i staklenih posuda, nekoliko bronzanih novčića, delovi narukvica od staklene paste. Iako su bila predviđena dalja istraživanja na ovom lokalitetu, ona nisu sprovedena obzirom da je, otvaranjem površinskog kopa Tamnava Zapadno polje, prioritet bio da se arheološka ekipa posveti novim lokalitetima ugroženim rudarskim radovima.

Nakon katastrofalnih poplava 2014. godine, zbog potrebe saniranja obaloutvrde reka Kolubare i Peštana, tokom 2015. godine eksploatisana je zemlja sa ovog lokaliteta te je on jednim delom uništen. Kada su arheolozi obilazili lokalitet pronašli su veliku količinu pokretnih nalaza kao i ostatke delimično razrušenog poda praistorijske kuće. Na osnovu zatečenog stanja, odmah su ukazali rukovodstvu RB Kolubara da je neophodno preduzeti arheološka istraživanja u cilju definisanja vrste lokaliteta, njegove hronološke intepretacije i zaštite.

Lokalitet Đurđevića brdo je, na osnovu rasprostranjenosti pokretnog materijala i konfiguracije terena, pre devastiranja, najverovatnije obuhvatao površinu od oko 200 h 200 m. Nalazi se na zaravnjenom platou terase koja se spuštala od zapada ka istoku, ka nekadašnjem toku reke Kolubare.

Lokalitet pre i posle devastacije
Slika1 Lokalitet pre i posle devastacije

Istraživanja, koja su započeta 2016. godine, a potom nastavljena u 2018. i 2019.g., dala su izvanredne rezultate. Otkopani su polu ukopani i ukopani objekti (polu zemunice i zemunice) različitih oblika u kojima se stanovalo, kao i pliće i dublje jame koje su služile za deponovanje otpada ili čuvanja zrnaste hrane. Najveći procenat pokretnog arheološkog materijala se, na osnovu preliminarne analize, može opredeliti u period kasnog eneolita (bakarno doba, IV milenijum p.n.e., kulturne grupe Baden, Kostolac Kocofeni) dok manji procenat svedoči o prisustvu gvozdenodobne populacije (Halštat, I milenijum p.n.e.), što ukazuje da se radi o većem višeslojnom naselju. Kružne peći pronađene su izvan objekata i služile su za pripremanje hrane ili za proizvodnju drvenog uglja – ćumura koji je najverovatnije sekundarno korišćen u procesu prerade rude bakra.

Ostaci kuće iz bakarnog doba i pokretni nalazi sa lokaliteta
Slika 2 Ostaci kuće iz bakarnog doba i pokretni nalazi sa lokaliteta

Tokom istraživanja 2019. godine, otkriveni su novi ukopani objekti stambenog karaktera okruženi plićim i dubljim jamama za skladištenje otpada. U ovim objektima otkriven je raznovrstan materijal. Velika količina fragmenata posuda od gline, rukom rađenih, različitih tipova i veličina (pitosa za čuvanje zrnaste hrane, lonaca, zdela, malih šolja), ukrašene su ornamentima u vidu kružnih punktiranja u metopama, urezima na obodu ili trbuhu posuda, sa ili bez drški različitih formi. Takođe je pronađena velika količina kamena koji je bio glavna sirovina za pravljenje oruđa. U jamama su pronađeni komadi od pečene zemlje sa otiscima pruća ili oblica koji su pripadali zidovima kuća. Zanimljivi su nalazi nekoliko masivnih utega od pečene zemlje sa perforacijom u gornjem delu kroz koju se provlačio kanap i služili su za utezanje krovnog pokrivača od granja, slame ili možda kože.

Ukopani objekti za stanovanje ili za skladištenje otpada i nalazi iz objekata
Slika 3 Ukopani objekti za stanovanje ili za skladištenje otpada i nalazi iz objekata

Izuzetan nalaz predstavlja niz od pet kružnih zemljanih peći, prečnika od 40 do 60 centimetara, dubine oko 50 centimetara, koje su bile postavljene pravcem severozapad-jugoistok. Može se reći da je to zanatski centar naselja iz bakarnog doba. Na osnovu dosadašnjih istraživanja, utvrđeno je da se grupacija peći nalazi na samom obodu naselja, u njegovom istočnom delu, dovoljno udaljenom od stambenog dela. To je i razumljivo s obzirom na to da su one najverovatnije služile za proizvodnju ćumura.

Kružne zemljane peći; bakarna alatka; uzorci bakarne rude
Slika 4 Kružne zemljane peći; bakarna alatka; uzorci bakarne rude

Prisustvo tehnologije topljenja rude bakra u primarnoj metalurgiji ovog metala, potvrđuju nalazi malih posuda od pečene zemlje koje su imale funkciju livačkih posuda ali i nalazi bakarnih alatki kojima su ukrašavali posude ili su imale neku drugu funkciju. U fizičko – hemijskoj laboratoriji Republičkog zavoda izvršena je XRF analiza uzoraka zemlje iz zatvorenih arheoloških celina. Na dva uzorka indentifikovan je bakar. Daljim analizama indentifikovane su različite soli bakra, među kojima se izdvaja malahit (dr Tatjana Tripković dipl. hemičar, savetnik).

Logistička podrška investitora – priprema terena za arheološke radove
Slika 5 Logistička podrška investitora – priprema terena za arheološke radove

Uz podršku i logistiku investitora arheolozima je omogućeno da rade na većim površinama. Obezbeđeni su radnici za iskop zemlje, pomoćna mehanizacija je često prisutna na terenu kako bi se uklonili površinski slojevi i višak iskopane zemlje. Nakon završenih istraživanja na ovom lokalitetu predstoji njegova prezentacija putem publikacije iz edicije „KOLUBARA“.

Otvaranje novog površinskog kopa „Radljevo“ (O Ub) u narednom periodu, za arheologe i rudare predstavlja nove izazove i obavezu da na vreme i sa punom odgovornošću brinu o kulturnom nasleđu i štite dobra od uništenja. To potrvđuju višedecenijska istraživanja arheoloških lokaliteta ugroženih rudarskim i investicionim radovima na prostoru površinskih kopova Rudarskog basena „Kolubara“. Pored arheoloških nalazišta, objekti graditeljskog nasleđa su vrsta dobara koja je najprisutnija na području eksploatacije Rudarskog basena. Kao i kod ostalih kategorija i ovde je najveći problem da su nedovoljno istraženi. Napredovanjem kopova nestaju čitava sela, samim tim i objekti narodnog graditeljstva koji su zaštićeni ili uživaju prethodnu zaštitu. Ovi objekti zaslužuju posebnu pažnju, zato što predstavljaju dostignuća u razvoju narodnog neimarstva u Srbiji, i omogućavaju analizu istorijskog razvoja samog naselja.

POVEZENE VESTI:

VRH